PRSTEN
MARIJA
JEDINA
ZIVOT U LOSOJ VERZIJI
NIKAD' ZAJEDNO
ZAPAMTI
Kako zivot prljavo igra ovu igru bez pravila, pa spaja ljude u pogresno vreme, u losem drustvu i na glupim mestima. Noc je bila kisna i hladna, te noci prazan kafe, ona je dosla s'nekim tipom bez morala, s'dobrim kolima i puno love, al' dzaba mu lova,dzaba mu sve.
Pricali smo o zivotu, o sreci,ljubavi,o zvezdama, kazala je da je s'njim u prolazu, i da se nista ne desava, spustila je pogled, ruke mi stavila na vrat, samo sam zeleo da zna, da zapamti i nezaboravlja. Plesali smo nas tango tuge, a sve bas uzalud, ona je dosla iz drugog grada, ja od onih sto zivotu placaju dug.
Poslednji ples tuge, nas poslednji sat, kako je zivot gorak, zivot je jedan veliki gad, spustila je pogled, ruke mi stavila na vrat, samo sam zeleo da zna, da zapamti,da nezaboravlja. Mozda se vise necemo sresti, nikad vise ljubiti, ostace noc i svaka kisa, da na tebe podseti.
ZA MENE SI MRTVA
KOG' DA LJUBIM
DAVNA KISNA JESEN
Ti si jos uvek kraj mene, i govoris reci drage, al' ja sam opet sanjao jesen.
Izvini,znam da to boli, prokletstvo od mene je jace, secanje sto za nju me veze.
Ne brini,brzo ce proci, to su samo mracne senke, njenih usana i poneke pesme.
To stara ljubav neda mira, ne pita i vreme ne bira. Jos uvek ne mogu da pobegnem, ponekad cujem kako se smeje, mada proslo je mnogo prati me i gleda me, jedna davna kisna jesen, vrati se na tren. (Даље)